English
Porodična firma “Jukan Eko Hrana” u Gračanici bavi se proizvodnjom zdravstveno ispravne hrane. Proizvodnja se zasniva od uzgoja do prerade voća, ljekovitog bilja i žitarica.
Proizvodnja hrane u Firmi Jukan započela je prije 15 godina, na početku su to bili kolači, torte, keksi i sl. Tim povodom razgovarali smo sa Ibrahimom Jukanom, vlasnikom porodične firme “Jukan Eko Hrana”.
Predstavite Vašu kompaniju
„Kompanija „Jukan“ se bavi proizvodnjom ekološke hrane, u narodu poznatije kao zdrave hrane. Nastojimo na pravi način prezentujemo ono što je prednost našeg prostora, naše prebogate i prelijepe zemlje. Posjedujemo izuzetno dobru zemlju, vodu, klimu i tim vođenjem smo odlučili da moja porodica i ja da se bavimo proizvodnjom ekološke hrane. Imamo oko 40-ak proizvoda, od žitarica do džemova i pokušavamo sve ono što uzgojimo na našoj zemlji, da koristimo kao sirovinu za naše proizvode. „
Gdje se nalazi Vaše poslovanje danas, a gdje biste voljeli da ono bude sutra?
„Bosna i Hercegovina treba da zadovolji domaće potrebe, da se višak izvozi, a ne da se izvozi ono što je najljepše. Ako se posvetimo uzgoju ekološke hrane, trebamo gledati da naši nju ne izvozimo, nego da je naši ljudi troše. U svijetu postoji šablon kako se to radi, kako država treba da učestvuje, te da time hrana ima jednu prihvatljivu cijenu za šire narodne mase. Kako govorim o svojoj, tako govorim i o drugim hranama i o drugim proizvodima koji se rade na ekološki način. Iako imamo upita da sa našim proizvodima idemo vani, mi još nismo na taj korak se odlučili jer se nadamo da će ovdje se promijeniti stanje, svijest u ljudi, da će se klima napraviti da se ekološki proizvodi više cijene. “
Možete li definisati Vašu strast prema poslu?
„Ovo je vrijeme šampiona, nema više osrednjosti. Mora se imati strasti, velike ljubavi koja prelazi u strast i ta strast se onda osjeti na proizvodima. Inače bilo šta da radite, morate imati strasti, pogotovo kada radite sa onim što je živo i što raste. “
Koja je formula Vašeg uspjeha?
„Mislim da je uspjeh nešto sa čime prvobitno čovjek treba da bude zadovoljan, da ono što radi da u tome uživa, da mu posao predstavlja zadovoljstvo i da je porodica ta koja prihvata. Evo, striktno u mom slučaju, džaba sve što sam ja ranije radio, prije ne znam više ni sam koliko godina kada sam sve počinjao, kad je meni najveći uspjeh što su oni ostali i prepoznali rad, te da su to sada ljudi koji su završili škole, akademski obrazovani, a bave se proizvodnjom hrane. “
Koje su to karakteristike dobrog menadžera?
„Prije svega, mora okupiti dobru ekipu oko sebe. Bez ikakvih emocija da uzme najbolje oko sebe. Sa svojim idejama on mora da vidi bolje svih, te da ima viziju koju nemaju drugi.“
Gdje su Vam došle najbolje ideje?
„Putujući po svijetu vidio sam gdje su naše prednosti. Šta je to ono što mi ovdje imamo. Sve nam se pruža, sve nam je pod ruku. Samo treba raditi, osmisliti, dignuti na nivo i mislim da od ove zemlje ne treba praviti gvožđaru, nego da treba praviti zlataru.“
Koji su Vam najveći izazovi?
„Proizvodnja zdrave hrane, jer to su unikatni proizvodi.“
Na koji način se može poboljšati poslovni ambijent?
„Mogao bi se poboljšati ukoliko bi država to htjela. Da pospješi ljude koji rade. Kod nas je situacija takva da subvencija liči na socijalnu pomoć. Daj mu kravu, on proda kravu. Moraju se gurati ljudi koji rade. Ovo ne liči na državu, država je nešto drugo. Ovdje smo u neprekidnoj borbi zato što ovdje nemam nikakav bolji tretman nego Kinez. Prema tome, ovo je istina, kome se sviđa ili ne, to je tako. Sada bi država trebala da podrži nas radi sebe, da podrži one koji vuku, da podrži ljude koji imaju ideju, koji imaju viziju.“
Čime biste se bavili da niste u ovoj branši?
„Bavio bih se proizvodnjom nekih drugih stvari koje su vezane za prirodu, jer to nam je zaista sve na izvolite. Sigurno bih se bavio proizvodnjom, jer to je pored izazova, to je sigurno ono što je budućnost.“
Pored poslovnog svijeta, prema čemu gajite simpatije?
„Prema kvalitetu u bilo kojem segmentu. Dajem simpatiju prema ljudima koji se bore, ljudima koji shvataju život da je to jednostavno jedan hod ili trka od tačke A do tačke B, te da se bori i da da sve od sebe sve što je najbolje.“
Omiljena poslovica?
„Možda imam više omiljenih poslovica, ali jedna od dražih mi je ona da nemam dovoljno para da kupujem loše stvari ili jeftine. Mislim da u životu ne spostoji nešto skupo, mislim da u životu, u praksi ima nešto što ima visoku cijenu. Mislim da je najskuplje ono što je najlošije…“
Da imate vlast pet minuta i da možete učiniti bilo što za sebe ili svijet, šta bi to bilo?
„Smijao bih se.“
Šta za vas znači kupovati domaće?
„Nemjerljivo je to nešto. Prije svega, to je način da uvažite onog ko proizvodi. Da čovjek proizvede i napravi dodatnu vrijednost. Nešto danas što ima svoju adresu, gdje možeš, ako je domaći proizvođač u svakom momentu otići da vidiš šta je to i kome se obratiti, da vidiš da li je to dobro ili loše. Mislim da niti jedan domaći proizvod nije loš. Svaki naš i najlošiji proizvod je bolji od svakog uvoznog i to sigurno dva puta. Ne treba tu biti puno pametan, da uzimaš od svoga, da sa time pomažeš njega, u stvari da pomažeš sebe.“
